Sazetak
Abstract:
The author claims in the article that the technosphere denotes the last frontier of metaphysical thought within which both aesthetics as a philosophical discipline and the aesthetic are replaced by the concepts of aisthesis, figuration and visualisation after the end of all conceptual-categorical systems of thought about the essence of art from Kant to Hegel and Schelling to Adorno, still appear as relics of language and its onto-logical structure of telling "about" the world. Aesthetics emerged during the rise of rationalism and modern technology. Aisthesis, figuration and visualisation are conceptual tools that connects the thought of the technosphere and its world-forming "aesthetic objects". How else can we think of art that appears in the space and time of a picture without a world, with which "life" itself becomes aestheticised, and works of art lose the aura of beauty and sublimity as the fundamental concepts of aesthetics in general?
Key words: figuration, aisthesis, visualisation , technosphere
Sadržaj:
Autor u članku ustvrđuje kako je tehnosfera posljednja granica metafizičkoga mišljenja unutar kojeg se i estetika kao filozofijska disciplina i ono estetičko kojeg nadomještaju pojmovi aisthesisa, figuralnosti i vizualizacije nakon kraja svih pojmovno-kategorijalnih sustava mišljenja o biti umjetnosti od Kanta preko Hegela i Schellinga do Adorna i dalje pojavljuju kao relikti jezika i njegove onto-logičke strukture kazivanja „o“ svijetu. Estetika je nastala u doba uspona racionalizma i moderne tehnologije. Aisthesis, figuralnost i vizualizacija su pojmovne hvataljke za ono što spaja mišljenje tehnosfere i njezine svjetotvorne „estetske objekte“. Kako još misliti umjetnost koja se pojavljuje u prostoru i vremenu slike bez svijeta s kojom i sam „život“ postaje estetizacija, a umjetnička djela gube auru ljepote i uzvišenosti kao temeljnih pojmova estetike uopće?
Ključne riječi:
figuralnost, aisthesis, vizualizacija, tehnosfera