Sazetak
Abstract:
In this paper, we deal with the works of Rusmir Mahmutćehajić, which in the broadest sense of the word can be classified as literary – from early lyrical-philosophical prose, through short stories dealing with cultural and identity engagement, travelogues resulting from travels and searching for oneself in the Orient and the Occident, essays focused on various issues of Bosnia, and all the way to serious literary-critical and literary-theoretical studies centered on the most important works of Bosnia. The editorial-critical presentations and readings of Skender Kulenović and Mak Dizdar should not be neglected. If in Mahmutćehajić's overall oeuvre the topic of Bosnia is called an obsessive topic, which is one of the conclusions of this paper, then in a methodological and intellectual sense, perennial philosophy is called the model through which Mahmutćehajić offers his understanding of the world around him and the world within himself. According to the same model of approach to reading and understanding the intricate and deep lines of poetry of Skender Kulenović and Mako Dizdar, the mysterious textual and contextual meanings and meanings of the ballads of Hasanaginica. Ultimately, we have a studious one, with new research and insights into the cultural and general history of Bosnia, and new spiritually enriched approaches to understanding both the world of reality and the world of literary works.
Keywords: Bosnia, perennial philosophy, scientia sacra, ars sacra.
Abstract:
U radu se bavimo djelima Rusmira Mahmutćehajića koja u najširem smislu riječi možemo podvesti pod književna – od ranih lirsko-filozofskih proza, preko pripovjedaka koje se bave kulturalnim i identitarnim angažmanom, putopisa nastalih iz putovanja i traganja za sobom na Orijentu i Okcidentu, eseja fokusiranih na različita pitanja Bosne, pa sve do ozbiljnih književnokritičkih i književnoteorijskih studija u čijem središtu su najvažnija djela Bosne. Ni po čemu se ne smiju zanemariti ni uređivačko-kritičarska predstavljanja i čitanja Skendera Kulenovića i Maka Dizdara. Ako se u ukupnome Mahmutćehajićevom opusu tema Bosne nameće ka opsesivna tema, što je jedan od zaključaka ovoga rada, onda se u metodološkom i misaonom smislu perenijalna filozofija nameće kao model pomoću kojega Mahmutćehajić nudi svoje razumijevanje svijeta oko sebe i svijeta u sebi. Po istom modelu pristupa čitanju i razumijevanju zamršenih i dubokih tokova poezija Skendera Kulenovića i Maka Dizdara, tajanstvenih tekstualnih i kontekstualnih značenja i smislova balade Hasanaginica. U konačnici, imamo i studiozan, sa novim istraživanjima i uvidima u kulturnu i opštu povijest Bosne, i nove duhovno obogaćene pristupe u razumijevanju i svijeta zbilje i svijeta književnih djela.
Ključne riječi: Bosna, perenijalna filozofija, scientia sacra, ars sacra