Sazetak
Abstract:
In the approaches of Čedomil Veljačić, Nerkez Smailagić and Daniel Bučan, thinking is the original property of life in Islam, a feature of its integrity. Muslim thinkers share a fundamental spiritual commonality, and classical Muslim thought is a vast complex of ideas, methods, proofs, ideas and results that developed on the Qur'anic source and in dialogue with the great thought systems of the classical cultures of the East and West.
Islamic thought is too diverse and branched to be presented in the framework of generality, it is the rationality of a living religious source and continuous flows in internal and external communications. On the other hand, Čedomil Veljačić, Nerkez Smailagić and Daniel Bučan are scientists and thinkers whose works have too much meaning, in themselves and in wider cultural expressiveness, to be included in one frame. The consideration was undertaken, because in their reflections on the processes and products of classical Muslim thought, thought participation of the first order is shown, a participation that allows connected characterizations and which Nietzsche would say is a participation from the deep. Veljačić is convincing in his thought connection with Suhraverdi, and in connecting Suhraverdi with Zarathustra in the spiritual East, and with Aristotle in the West; Smailagic is reliable in the opinion of contradictions and agreements between the religious plans of the Qur'an, the paths of movement of Muslim societies and the creative inner tensions of Muslim thinkers of the classical era; Bučan is credible in realizing the grandiose program of translating and interpreting Arabic philosophical works that began with the first post-medieval thinker of history, with Ibn Khaldun, and led him, so far, to the last of the greatest builders of the theosophical fusion of philosophy and theology in world thought, to Mullah Sadr Shirazi.
Keywords: Čedomil Veljačić, Nerkez Smailagić, Danijel Bučan, Plato, Ibn Sina, Aristotle, al-Farabi, al-Ghazali, Aquinas, Ibn Tufejl, Rousseau, Ibn Haldun, Hegel.
Abstract:
U pristupima Čedomila Veljačića, Nerkeza Smailagića i Daniela Bučana, mišljenje je izvorno svojstvo života u islamu, obilježje njegove cjelovitosti. Muslimanski mislioci dijele temeljno duhovno zajedništvo, a klasična muslimanska misao je golemi kompleks ideja, metoda, dokaza, zamisli i rezultata što se razvijao na kur'anskom izvoru i u dijalogu sa velikim misaonim sistemima klasičnih kultura Istoka i Zapada.
Za predstavljanje u okvirima općenitosti islamska je misaonost odviše raznolika i razgranata, to je racionalnost živog religijskog izvora i neprekidnih tokova u unutarnjim i vanjskim komuniciranjima. S druge strane, Čedomil Veljačić, Nerkez Smailagić i Daniel Bučan su znanstvenici i mislioci čija djela imaju previše značenja, u samima sebi i u široj kulturnoj izražajnosti, za uvođenje u jedan okvir. Razmatranje je poduzeto, jer se u njihovim promišljanjima procesa i proizvoda klasičnog muslimanskog mišljenja pokazuje misaono sudioništvo prvog reda, sudioništvo koje dopušta povezane karakterizacije i za koje bi Nietzsche kazao da je sudioništvo iz duboka. Veljačić je uvjerljiv u misaonom povezivanju sa Suhraverdijem, i u povezivanju Suhraverdija sa Zaratuštrom na duhovnom Istoku, i sa Aristotelom na Zapadu; Smailagić je pouzdan u mišljenju opreka i suglasja između vjerskih planova Kur'ana, putova kretanja muslimanskih društava i stvaralačkih unutarnjih napetosti muslimanskih mislilaca klasičnog doba; Bučan je vjerodostojan u realiziranju grandioznog programa prevođenja i interpretiranja arapskih filozofskih djela koji je započeo sa prvim postsrednjovjekovnim misliocem povijesti, sa Ibn Haldunom, i doveo ga, zasada, do posljednjeg iz reda najvećih graditelja teozofskog stapanja filozofije i teologije u svjetskoj misli, do Mula Sadra Širazija.
Ključne riječi: Čedomil Veljačić, Nerkez Smailagić, Danijel Bučan, Platon, Ibn Sina, Aristotel, al-Farabi, al-Gazali, Akvinski, Ibn Tufejl, Rousseau, Ibn Haldun, Hegel.