Sazetak
Abstract:
The appearance of the "holy man" can be found in many historical and still-existing religions. Along these lines, the purpose of this study is to provide a panoramic and comparative overview of an understanding of the phenomenon of the "holy man" in circum-Mediterranean religions (ancient folk religions, Judaism and Christianity). The viewpoint from which the topic is treated is the classical phenomenology of religion. The authors present and analyze the phenomenon of the holy man in three cultures/religions close to the time of the New Testament and try to answer the question: what is the meaning and role of a holy man in religion? In the first part of the work, the concepts of philosophers/priests in Greek and Roman religions are sketched, then prophets, rabbis, and righteous people in Judaism and ascetics and hermits in Christianity. The second part of the paper tries to synthetically answer the question of the role of the "holy man" in the mentioned religious traditions; thus, it is revealed that the holy man is a "friend and knower of God", "a sanctifier of the world and man", "a meeting place with the holy", "a mediator between the divine and the human" and a key social factor within his community. In conclusion, it is shown that for pagans the holy man is mainly a philosopher, in Judaism, he has primarily a social-religious function, while for Christians he is a unique image of Jesus Christ. They are, each for their religion, a living embodiment of all the important values that a religious person strives for. And yet, all of them are decorated with the same virtues and values: diligent work to acquire sacred knowledge, disdain for vain pleasures, and, most importantly, closeness to other people manifested in different ways.
Keywords: phenomenology of religion, holy man, Greek and Roman religions, Judaism, Christianity
Abstract:
Pojavu „svetog čovjeka“ moguće je pronaći u velikom broju religija, kako povijesnih, tako i još uvijek postojećih. Na tome tragu, nakana je ove studije pružiti panoramski i komparativni prikaz razumijevanja fenomena „svetoga čovjeka“ u cirkummediteranskim religijama (antičkim pučkim religijama, židovstvu i kršćanstvu). Vizura iz koje se tema obrađuje jest klasična fenomenologija religije. Autori prikazuju i analiziraju fenomen svetog čovjeka u trima kulturama/religijama koje su bliske novozavjetnom vremenu te nastoje ponuditi odgovor na pitanje: koje je značenje i uloge svetog čovjeka u religiji? U prvome dijelu rada skiciraju se koncepti svetog čovjeka filozofa/svećenika u grčkim i rimskim religijama, potom proroka, rabina i pravednika u judaizmu te askete i pustinjaka u kršćanstvu. Drugi pak dio rada nastoji na sintetički način odgovoriti na pitanje koje je uloga „svetoga čovjeka“ u spomenutim religijskim tradicijama; tako se otkriva da je sveti čovjek „prijatelj i poznavatelj Boga“, „posvetitelj svijeta i čovjeka“, „mjesto susreta sa svetim“, „posrednik između božanskoga i ljudskoga“ te ključni socijalni faktor unutar svoje zajednice. Zaključno, pokazuje se kako je za pogane sveti čovjek poglavito filozof, u judaizmu ima prvotno socijalno-religijsku funkciju, dok je kod kršćana on jedinstvena preslika Isusa Krista. Oni su, svaki za svoju religiju, živo utjelovljenje svih važnih vrijednosti kojima teži jedan religiozan čovjek. Pa ipak, sve njih krase iste vrline i vrijednosti: marljiv rad na stjecanju svetoga znanja, prijezir prema ispraznim ugodama i, najvažnije, na različite načine očitovana blizina drugim ljudima.
Ključne riječi: fenomenologija religije, sveti čovjek, grčke i rimske religije, židovstvo, kršćanstvo