Sazetak
Abstract:
Review of: Haris Dubravac, -Tomislav Krznar, U blizini straha: iznova o problematici zaštite okoliša u bioetičkom kontekstu, Veleučilište u Karlovcu, Karlovac, 2014., 237 str.
Sažetak:
Review of: PavaoŽitko, - BoškoPešić, Portretifilozofije: Heidegger, Jaspers, Arendt, NakladaBreza, Zagreb 2019.
Abstract:
Review of: Vladimir Lasica, - Seyyed Hossein Nasr, Islamska filozofija od postanka do danas, Centar za kulturu I edukaciju “Logos”, Tuzla, 2018.
Sadržaj:
Review of: Vladimir Lasica, - Seyyed Hossein Nasr, Islamskafilozofija od postanka do danas, Centar za kulturu I edukaciju “Logos”, Tuzla, 2018.
Abstract:
The definition of knowledge as a ‘mode of existence’ (nahw al- wujud) points to another direction in Sadra’s epistemology. By casting knowledge in terms of existence and its modalities, Sadra tries to achieve several goals. The first is to draw out the implications of a metaphysics based on the centrality of existence. This makes all philosophical thinking an exercise in ontology. The second goal is twofold, and it is to overcome the subjectivist tendencies of the Mutakallimun on the one hand, and the representational theory of knowledge of Ibn Sina, on the other.
Sažetak:
Definicija znanja kao ‘modaliteta egzistencije’ (naḥw al-wujūd) ukazuje na jedan drugi pravac u Ṣadrāovoj epistemologiji. Postavljajući znanje u pogledu egzistencije i njenih modaliteta, Ṣadrā pokušava postići nekoliko ciljeva. Prvi je izvući implikacije metafizike koja je zasnovana na središnjosti egzistencije. To čini svako filozofsko promišljanje aktivnošću u okviru ontologije. Drugi cilj je dvostruk, a to je prevazići subjektivističke tendencije mutakallimūnâ s jedne, i reprezentativne teorije znanja od Ibn Sīnāa s druge strane.
Abstract
This article examines the textual alteration strategy carried out byDominicus Gundissalinus in his original works. One of the most striking examplesof this approach can be detected in the large quotation of Ibn Sīnā’s Metaphysica I,6–7 in Gundissalinus’ cosmological treatise De processione mundi, in which theSpanish philosopher variously modifies the text he translated a few years before.After a short presentation of Gundissalinus’ double role as translator and philosopher, the study moves on to the analysis of Ibn Sīnā’s doctrine of necessary and possible being, and the five demonstrations of the unrelated uniqueness of necessarybeing offered by Ibn Sīnā. These arguments are directly quoted by Gundissalinus:nevertheless, the author modifies the text in many passages, here examined throughthe analysis of some representative excerpts. The results of this enquiry suggest thatGundissalinus is following an effective alteration strategy, envisaging at least twomain purposes: the clarification of Ibn Sīnā’s line of reasoning, and the doctrinalassimilation of Metaphysica’s theories in his original philosophical system. Inappendix to this article the whole text of the two versions of Metaphysica I, 6–7 ispresented.
Sažetak
Ovaj rad izučava strategiju tekstualne izmjene od strane Dominika Gundisalina u njegovim izvornim djelima. Jedan od najupečatljivijih primjera ovakvog pristupa može se uočiti u dugom citatu Ibn Sīnine Metaphysica I, 6-7 u Gundisalinovom spisu De processione mundi, u kojem španski filozof na razne načine modifikuje tekst koji je preveo nekoliko godina ranije. Nakon kratkog izlaganja Gundisalinove dvostruke uloge, prevodioca i filozofa, studija se bavi Ibn Sīninom učenju o nužnom i mogućem biću, te sa njegovih pet demonstracija o neuporedivoj jedinstvenosti Nužnog bića. Ovi argumenti su direktno citirani od strane Gundisalina; pa ipak, on modifikuje tekst u mnogim odlomcima, a čije ćemo reprezentativne izvode analizirati u ovom radu. Rezultat naše istrage ukazuje na to da Gundisalin primjenjuje efektivnu strategiju izmjene i to zbog dvostruke svrhe: razjašnjavanja Ibn Sīninog rezonovanja, te zbog doktrinarne asimilacije teorija Metaphysicau svoj orginalni filozofski sistem. U dodatku su prezentovani tekstovi obje verzije Metaphysica I, 6–7.
Abstract
The aim of this article to present the basic positions in the relationship between faith and reason with Thomas Aquinas, one of the most influential philosophers and theologians of the Middle Ages, whose contemplations today - in modern times – are used as the source and inspiration for many philosophical and theological debates on the topic. The analysis will be based on the key theses that Thomas represents about faith and reason in his sums – Summa contra Gentiles and Summa Theologica - bearing in mind the fact that generally speaking, faith on the one hand and reason on the other, according to many authors who appeared through the history of philosophy is represented by two (strictly) separate sources of knowledge, viz. knowledge that should not be mixed. Thomas, however, showed that faith and reason (knowledge) jointly contribute to cognition in general, but also when it comes to God, and this is especially evident in contemporary interpretations of his thought.
Sažetak
U ovom članku želimo prikazati temeljne pozicije u odnosu između vjere i razuma kod Tome Akvinskog, jednog od najutjecajnijih filozofa i teologa srednjeg vijeka čija su promišljanja i danas – u suvremeno doba – izvori inspiracija za vođenje mnogih filozofskih i teoloških rasprava na spomenutu temu. Analizu ćemo u činiti na primjeru ključnih teza koje Toma zastupa o vjer i irazumu u svojim sumama– Sumi protivpoganaiSumi teologije – imajući u vidu činjenicu da, općenito govoreći, vjera s jedne strane i razum s druge prema mnogim autorima koji su se javljali kroz povijest filozofije predstavljaju dva (strogo) odvojena izvora spoznaje, tj. znanja koja ne treba međusobno miješati. Toma je međutim pokazao da vjera i razum (znanje) zajednički doprinose spoznaji općenito, ali i kada je Bog u pitanju, a to je osobito vidljivo u suvremenim interpretacijama njegove misli.
Ključne riječi: Toma Akvinski, vjera, razum, znanje, objava, epistemologijareligije
Abstract
The aim of this short paper is to present an understanding of the relationship between philosophy and theology in thought of two of the most important Christian thinkers, Augustine and Thomas Aquinas. Without any pretension to be thorough or to present a deep analysis, this paper will deal with several “key points" most relevant for our topic in the works of both philosophers - theologians. We will also try to contextualize the relationship of philosophy and theology in Christianity, and to show the legacy that both thinkers have left for further development of Christian philosophical and theological thought in general.
Keywords: Augustine, Aquinas, Philosophy, Theology, Patristics, Scholastics
Sažetak
Nakana je ovog kratkog prikaza skiciratira zumijevanje odnosa između filozofije i teologije kod dvojice najznačajnijih kršćanskih mislitelja, Aurelija Augustina i Tome Akvinskoga. Bez pretenzija na iscrpnosti dubljuanalizu, u radu se osvrćemo na nekoliko ključnih „mjesta” u opusu obojice filozofirajućih teologa koja su, prema našem sudu, najreprezentativnija za temu. Također, nastoji se i kontekstualizirati sama problematika odnosa i filozofije i teologije u kršćanstvu, te pokazati na značenje koje su obojica mislitelja ostavila na daljnji razvoj kršćanske filozofijske i teologijske misli uopće.
Ključne riječi: Augustin, Toma Akvinski, filozofija, teologija, patristika, skolastika
Abstract
In this paper I analyse the process of formation of medieval classical metaphysics, that as science of being qua being, that seeks to establish the proof for the existence of God. My focus is the beginning of medieval philosophy and its development until 13th century until classical theistic metaphysical systems are formed. The central figure of this long process of development is Avicenna whose ideas were fundamental for the foundation of metaphysical science both in Islamic and Christian civilization. It is Avicenna who, by following Aristotelian tradition, set the standard and defined the subject matter and the goal of metaphysics. Through this analysis the paper aims to highlight one aspect of the interconnection between Christian and Islamic medieval philosophy which reflects in their approach to what they considered as the most important thing in human existence: the knowledge of God.
Key words: medieval philosophy, classical metaphysics, existence of God, Platonic-Aristotelian tradition, Christian civilization, Islamic civilization.
Sažetak
U ovom radu analiziram proces formiranja srednjovjekovne klasične metafizike, koja kao nauka o biću kao biću cilja da uspostavi dokaz za egzistenciju Boga. Moj fokus je početak srednjovjekovne filozofije i njen razvoj do 13. stoljeća, kada dolazi do formiranja klasičnih teističkih metafizičkih sistema. Centralna figura ovog dugog razvojnog procesa je Ibn Sīnā, čije su ideje osnova za uspostavljanje klasične metafizike u islamskoj, ali i kršćanskoj civilizaciji. Upravo je Ibn Sīnā, slijedeći aristotelijansku tradiciju, postavio standard i definirao predmet i cilj metafizike. Analiza u ovom članku ima za cilj rasvijetliti jedan aspekt povezanosti islamske i kršćanske srednjovjekovne filozofije, koji se ogleda u pristupu ovih tradicija onome što one smatraju najvažnijom stvari u čovjekovoj egzistenciji: znanje o Bogu.
Ključne riječi: srednjovjekovna filozofija, klasična metafizika, Božja egzistencija, platonsko-aristotelijanska tradicija, kršćanska civilizacija, islamska civilizacija.