Sazetak
Abstract
Supreme Wisdom is the name of the main Mullā Sadra work (al-Ḥikma al-muta’āliya), because this great philosopher and gnostic thought that philosophy is only a prerequisite for the preparation of winding up to the highest and deepest cognitions. One can say that only by the gnostic complement can philosophy (falsafa) be turned into wisdom (ḥikma), and that this wisdom will be the supreme wisdom (al-ḥikma al-muta’āliya). All three main dimensions of his thought - ontology, epistemology, and the doctrine of the soul - have an essential foundation in the Gnostic cognition that deserves the title of sublime wisdom.
Mullā Ṣadrā begins the construction of his original ontology with the criticism of the doctrines of philosophers (primarily Avicenna and Suhrawardī), who hold that being is something that contributes to quiddity in one way or another (Avicenna), ie being is only the construct of our mind (Suhrawardī). He actually inverts such a theory, proving that only what truly is represents being, and its ‘transmission’ into the mind, changes its ontological ‘truth’, meaning its reality. The ultimate consequence of this doctrine is that being can not truly be understood by the mind, but only by direct contemplation.
Key words: philosophy, gnosis, ontology, epistemology, doctrine of soul.
Sažetak
Glavno Mullā Ṣadrino djelo zove se Uzvišena mudrost (al-Ḥikma al-muta‘āliya), jer je taj veliki filozof i gnostik smatrao da je filozofija samo pretpostavka za pripremu vinuća do najviše i najdublje spoznaje. Može se reći, samo se gnostičkom nadopunom filozofiju (falsafa) može prometnuti u mudrost (ḥikma), i to mudrost što će biti uzvišena mudrost (al-ḥikma al-muta‘āliya). Sve tri glavne dimenzije njegove misli – ontologija, epistemologija, i nauk o duši – bitno utemeljenje imaju u gnostičkoj spoznaji koja zaslužuje naziv uzvišene mudrosti. Izgradnju svoje originalne ontologije Mullā Ṣadrā započinje kritikom nauka filozofâ (u prvome redu Avicenne i Suhrawardīja) koji drže da je bitak nešto što na ovaj ili onaj način pridolazi bîti (Avicenna), odnosno da je bitak tek konstrukt našega uma (Suhrawardī). On takove teorije, zapravo izokreće, dokazujući da je upravo bît produkt uma, da jedino što zbiljski jest jest bitak, a njegovo ‘prenošenje’ u um (njegovo prometanje u pojam, u mišljevinu) mijenja njegovu ontološku ‘istinu’, odnosno zbiljnost. Krajnja konsekvencija toga nauka jest da bitak ne može uistinu biti spoznat umom, već jedino izravnim osvjedočenjem.
Ključne riječi: filozofija, gnoza, ontologija, epistemologija, doktrina o duši.